Nacionalna konferencija rada, 17. studenoga 2020.

Nacionalna konferencija rada održana je u Hotelu International u Zagrebu 17. studenoga 2020. Konferencija je trebala biti organizirana u proljeće 2020. godine, kao uvodna aktivnost Informacijskog sustava rada u Hrvatskoj/LISC, kao projekt Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat (SMH-IS), međutim zbog pandemije Covid-19 i blokade u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama odgođen je i organiziran nakon nekih drugih projektnih aktivnosti.
Konferencija je bila organizirana u skladu sa svim tada aktualnim epidemiološkim preporukama u to vrijeme koje su omogućavale maksimalno 25 sudionika u zatvorenom prostoru, uz održavanje socijalne distance i korištenje zaštitne opreme. Zahvaljujući takvim uvjetima norveški se stručnjak pridružio konferenciji putem Interneta.
Konferenciji su nazočili delegati sindikata SMH-IS, stručnjaci i predsjednik SMH-a, predstavnici poslodavaca koji su sudjelovali u radu prethodnih projektnih radionica (održanih 17. i 18. lipnja 2020.), te predstavnici Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Pomoćnik ministra rada, g. Dražen Opalić predstavio je prioritete Ministarstva za predstojeće razdoblje (parlamentarni izbori održani su u Hrvatskoj početkom srpnja), koji uključuju razvoj i unapređenje sustava upravljanja i pružanja ključnih informacija o tržištu rada, kao i promicanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. Posebno je naglasio spremnost Ministarstva za suradnju i raspravu u vezi sa predstojećim preporukama o projektu.
Norveški stručnjak za projekt predstavio je svoje teme (Suradnja između tijela državne vlasti i socijalnih partnera zasnovana na nordijskom/norveškom modelu dostojanstvenog rada i dobre norveške prakse – preporuke) kroz tri prezentacije: Kratka prezentacija o sindikatu Solidaritet Norge, Suradnja između tijela državne vlasti i socijalnih partnera zasnovana na nordijskom/norveškom modelu dostojanstvenog rada i Preporuke: Razmjena znanja, preporučene smjernice i metode socijalnog dijaloga. Predstavio je postupni razvoj radnih odnosa u norveškom/nordijskom radnom vijeku i socijalni dijalog tijekom posljednjih 100 godina, pregled važnih institucija koje su nastavile olakšavati dijalog od 2000. godine i izazove s kojima se suočava budućnost rada. Završio je s preporukama o tome kako poboljšati socijalni dijalog, uglavnom sindikalnim organizacijama.
U okviru teme Suradnja između tijela državne vlasti i socijalnih partnera u Hrvatskoj – što nedostaje!?, Hrvatska je stručnjakinja u svom izlaganju predstavila najvažnije točke hrvatskog izvješća Profil Hrvatske u dostojanstvenom radu: Prezentacija suradnje između tijela državne vlasti i socijalnih partnera, usporedba s nordijskim/norveškim modelom i preporuke za provedbu najbolje norveške prakse. Prikazala je kratki pregled razvoja društvenih i političkih i ekonomskih odnosa u proteklih 100 godina, no naglasak je bio na razvoju radnih i industrijskih odnosa u posljednjih 30 godina, od neovisnosti Hrvatske 1991. i njenog povratka u kapitalizam nakon 45 godina socijalizma. Usporedila je učinke hrvatskog i norveškog tržišta rada, načine pregovaranja o plaćama u Norveškoj (norveški model) i u Hrvatskoj (bez vodoravne i okomite koordinacije), ključne aktere i institucije u dva sustava te socijalni dijalog i tripartizam danas, na industrijskoj i korporativnoj i razini. Na kraju je predstavila najbolje norveške prakse koje bi se mogle primijeniti u Hrvatskoj ako se postigne tripartitni konsenzus.
Nakon intervencije stručnjaka uslijedila je rasprava koja je na kraju potvrdila izjavu norveškog stručnjaka da se glavne razlike između institucije socijalnog dijaloga u Srednjoj i Istočnoj Europi, uključujući Hrvatsku, i norveškog modela odnose na opseg odgovornosti i nadležnosti sindikata, institucionalni i pravni kontekst, politički značaj, postojeću tradiciju komunikacije između interesnih skupina i percepcije javnosti i na status sindikata u javnom prostoru.
Između ostalog, zaključeno je da je u Hrvatskoj potrebno postići zajedničko razumijevanje o sljedećem:

• Potreba za suradnjom između socijalnih partnera kao i s tijelima državne vlasti i za jačanjem sposobnosti svake strane za tripartitni i bipartitni socijalni dijalog
• Ekonomske i socijalne koristi vođenja koordinirane politike plaća kroz kolektivne ugovore kao najbolji mehanizam provedbe koncepta dostojnog rada
• Potreba za uspostavom sustava kolektivnog pregovaranja: koordinacija kolektivnog pregovaranja (vodoravna i okomita), dinamika pregovaranja po razinama i postavljanje norme na početku novog ciklusa pregovaranja (Odbor za tehničku kalkulaciju za obračun plaća, započinjanje ciklusa pregovaranjem među izvoznicima kako bi izbjegli prijetnju njihovoj konkurentnosti na globalnom tržištu, itd.)
• Potreba za jedinstvenim i prepoznatljivim hrvatskim modelom industrijskih odnosa koji će se poštovati bez obzira na promjenu vlasti (obrazovanje tijekom školovanja neophodno je kao priprema za poduzetništvo i/ili tržište rada)
• Potreba za vjerodostojnom i javno dostupnom statistikom i analitikom tržišta rada, kao preduvjet za kolektivno pregovaranje o plaćama (Institut za tržište rada)
• Potreba za uspostavljanjem institucija, tripartitnih i bipartitnih, sposobnih za rješavanje problema pomoću mehanizma socijalnog dijaloga i za rješavanje trenutnih i budućih izazova pred socijalnim partnerima i zajednicama u kojima djeluju
• Autonomni dijalog socijalnih partnera ključan je za kulturu dijaloga općenito
• Poveznica između javnih politika i područja radnih odnosa (vodoravna veza i međusektorski pristup) prema kojima socijalni partneri imaju najveću odgovornost i da tijela državne vlasti poštuju sporazuma koje uspiju postići.

Na temelju doprinosa, rasprave i zaključaka, finalizirano je Izvješće, tj. Profil Hrvatske u dostojanstvenom radu, koji služi kao osnova za provedbu ostalih projektnih aktivnosti.